U nedjelju, 29. ožujka noć je bila jedan sat kraća zbog prelaska na ljetno računanje vremena. To nije bio razlog da 35 planinara HPD Papuka ne bude u 7 sati ispred zgrade Županije i autobusom ne krene prema Park šumi Jankovac.
Nakon malo više od sat vremena stigli smo ispred planinarskog doma Jankovac, smještenog na prekrasnoj livadi uz tri jezera . Kratko smo se okrijepili kavom i krenuli planinarskim stazama u stoljetnu bukovu šumu. Na početku kolone bio je vodič Vlado a začelje je čuvao vodič Zlatko. Pošli smo u smjeru Češljakovačkog visa do Tromeđe.
Svjež planinski zrak bio je ispunjen mirisom medvjeđeg luka koji je svojim zelenim listovima prekrio šumsko tlo. Između zelenih listova luka moglo se je vidjeti sivosmeđe osušeno lišće ali i bijeli ostaci snijega. Osim toga šuma je još obilovala i mnogim proljetnicama. Vjerojatno zbog svježeg zraka još uvijek je bilo sve prepuno mladih visibaba, plavih šumarica, ranih ozimica, kukurjeka, šupaljka, plućnjaka, likovca, ljubičica, jaglaca, pasjeg zuba i drugih cvjetova.
Poslije Tromeđe krenuli smo preko Majerove livade i spustili se do jezera. Nastavili smo Grofovom poučnom stazom. Prošli smo pokraj prekrasnog izvora Jankovačkog potoka i uspeli smo se do spilje u kojoj je sahranjen grof Janković po kome je Jankovac dobio ime. povrh nje u blizini je i Maksimova spilja nazvana tako po hajduku Maksimu Bojaniću. S tog mjesta pruža se prekrasan pogled na dolinu, osobito u ovo doba kada još nema lišća . Nastavljamo do Staklarskog groblja. Tu je u 18.st. postojala „Staklana na Skakavcu“. Nakon što su iscrpljene zalihe drva potrebne za njen rad, staklana je prestala s radom. Polako se spuštamo do fascinantnog tridesetmetarskog slapa Skakavac koji se ulijeva u potok Kovačica. Dugo se zadržavamo kod slapa. Ne možemo vjerovati da nešto takvo ima i tu kod nas. Zadivljeni lovimo njegovu ljepotu kamerama ne bi li ju sačuvali i za poslije.
Vodiči nas požuruju jer imamo još posla kojeg danas moramo odraditi. Naime, s nama je i Ivica Kašuba iz HGSS, stanice Orahovica koji je zadužen da za nas 16 polaznika Opće planinarske škole održi teoretsku i praktičnu nastavu iz područja Osnove spašavanja. U početku nevoljko odlazimo za njim na livadu, uspavani od hodanja po šumi, ručka i toplog sunca. Međutim, Ivica nas je vrlo lako i brzo zainteresirao i mi ga pažljivo pratimo zaboravljajući na umor. Priključili su nam se i stari planinari, želeći obnoviti svoja znanja ili možda naučiti i nešto novo.
Kratko se odmaramo nakon nastave i krećemo kući s odlukom da ćemo se vrlo brzo ponovno vratiti u ovaj prekrasan, svjež i romantičan dio naše Slavonije.
Ana Tomac