Papukovci započeli „novi krug“ SPP-a
Mala i vesela ekipa Papukovaca je u nedjelju, 13. ožujka, odradila 1. etapu Slavonskog planinarskog puta trasom Planinarski dom Petrov vrh (Daruvar, KT-1) – Veliki Javornik (KT-2) – Španovica. Do Planinarskog doma Petrov vrh stižemo prije 7 sati, utiskujemo žig prve kontrolne točke SPP-a (ujedno i vrh Hrvatske planinarske obilaznice), trenutak za sjećanje ovjekovječujemo fotografijom i krećemo prema potoku Stančevcu. Gazimo ostatke snijega koji škripi pod gojzericama i ubrzavamo korak da bismo se ugrijali. Potok je zaleđen, ali ga ipak prelazimo preko Slivinog visećeg mosta. Prava mala avantura kako za najmlađe tako i za starije članove skupine. Nakon Donjih Boraka i prvog blagog uspona izlazimo na livadu, šuma je posječena i netko tko nema GPS trag teško bi se snašao. Označavanje ovog dijela bit će pravi izazov za markaciste. Pogledom ispraćamo obitelj divljih svinja i stižemo do legendarnog „šporeta“ na kojem je oznaka za Pakra manastir (vidi fotku, bit će jasnije 
).
Hodamo skoro 3 sata, tijela nas podsjećaju da je vrijeme za gablec pa požurujemo prema izletištu na Purnici gdje će biti doručak i duži odmor. Na izletištu nam se pridružuju dragi prijatelji planinari Narcis i Mario s belgijskom ovčarkom Boom koja zaigrano trčkara okolo (PD „Petrov vrh“, Daruvar). Okrijepljeni (čitaj siti 
) nastavljamo kretanje prema najzahtjevnijem dijelu staze, usponu na Veliki Javornik. O, da! Pušemo na strmini, odmori su kratki i češći, ali ide nam- mjesto na kojem ćemo utisnuti drugi žig sve je bliže. Šumski radovi su na ovom dijelu u punom jeku i od blata nas spašavaju višednevni temperaturni minusi. Uspon nas je umorio, ali ne i oneraspoložio. Stižemo do kontrolne točke i pozdravljamo se s prijateljima iz Daruvara koji će drugom trasom natrag do izletišta. Energiju nadoknađujemo voćnom salatom (pa neka netko kaže da planinarenje nije uživanje ) i dužim odmorom jer nas čeka dvosatni spust. Iako su noge umorne, jezici nas ne bole pa šumom odjekuju razgovor i smijeh. I, eto nas! Napokon izlazimo iz šume, vidimo obrise kuća u Gornjim Grahovljanima.
Uzbunili smo seoske pse, no ništa zato- pas koji laje ne grize! Otvara nam se pogled na Psunj, zaboravljamo na umor, osjećamo ponos. Izdržali smo! Posebno Rahela (11) i Dora Lakota (14) kojoj je ovo bio prvi ovako dug i zahtjevan izlet. Sedam sati i četrdeset devet minuta, 21.7 km – vrijedilo je svakog koraka!
Tanja Kolar Janković, vodič pripravnik
