Meteorološka prognoza nije nam bila naklonjena.

No, kako je kombi kojim smo se planirali odvesti do Samoborskog gorja bio pripravan, odlučili smo krenuti na put iz Virovitice. Odluku o tome da li ćemo se popeti na planirane vrhove ili ćemo samo na kremšnite u Samobor ostavili smo za trenutak kada dođemo na polazišnu poziciju.

Kiša nas je pratila cijelo vrijeme, ali vedri duh planinara ništa nije moglo slomiti. Nekoliko kilometara prije polazišne pozicije kiša je polagano počela prelaziti u susnježicu, pa u čiste snježne pahuljice. Na polazišnom mjestu bilo je nekoliko centimetara svježeg snijega.

Nasmiješeni, jer ne pada kiša, krenuli smo do obližnjeg vrha, Noršićka Plešivica, do kojega smo sa lakoćom stigli. Uz put smo neumorno fotografirali, jer snijeg se sve rjeđe viđa u našim krajevima. Naravno, fotografiranje u okruženju snježne bjeline nastavilo se je i kada smo došli do vrha. Uz to su izrađivani i „snježni anđeli“, kao i obvezno utiskivanje žiga u naše sve popunjenije obilaznice.

Nakon odmora, krenuli smo istim putem natrag, ali je na našu žalost snježne pahuljice ponovo zamijenila lagana kiša. Kada smo se vratili do kombija, odlučili smo da nam sada više nije interesantno hodati po kiši i do drugog vrha, nego da nam je interesantnije otići na kremšnite u Samobor.

Nakon uživanja u slatkim Samoborskim delicijama, krenuli smo na put kući. Uz neizbježnu kišnu pratnju, ali dobrog raspoloženja stigli smo kući.

Zahvaljujem našem današnjem vozaču Milanu na odličnoj vožnji, kao i svim putnicima planinarima na vedrom duhu i dobrom raspoloženju.

Javor Bogati