U nedjelju, 2.4.2023. u 5 sati, pun autobus virovitičkih planinara zaputio se prema Hrvatskom zagorju. Vremenska prognoza nije bila obećavajuća, tako da smo osim uobičajene opreme za planinarenje, ponijeli i rezervnu obuću i odjeću.
Nešto prije 9 sati stigli smo u Veliko Trgovišće, gdje nas je dočekao susretljiv i simpatičan vodič Danijel koji nam je pokazao radnu kuću dr. Franje Tuđmana. Nakon kratkog zadržavanja i razgledavanja, uputili smo se prema staroj školi koja također nosi ime prvog hrvatskog predsjednika. Škola je također pretvorena u muzej i umjetničku galeriju.
Nastavljamo kratku vožnju autobusom do Klanjca gdje je početna točka našeg planinarskog izleta. Laganim korakom uputili smo se najprije prema vrhu Japica (509 m, KT HPO 3.8.), najvišem i jedinom vrhu Cesargradske gore. Na vrhu je telekomunikacijska kućica sa stupom i žig. Nema vidika, ali to nas nije razočaralo, jer smo putem uživali u pogledima na lijepe, sanjive zagorske krajolike i sela. Nakon kraće pauze nastavljamo prema staroj gradini Cesargradu, koja je građena sredinom 14. stoljeća i koju su gradili templari, a bila je i u posjedu grofova Celjskih i Erdody. Služila je za stanovanje i kao branič kula. Stradala je u Seljačkoj buni 1573.
Odmah u blizini je i planinarska kuća Cesargrad s lijepo uređenim okolišem. Na klupama oko kuće smo napravili dužu pauzu, uživali u nenajavljenom predivnom vremenu i pogledu. Domaćini su nam bili na raspolaganju za narudžbu pića.
Laganim tempom spustili smo se u Klanjec i nastavili prema Kumrovcu. Putem smo vidjeli obelisk koji je spomenik Antunu Mihanoviću i Lijepoj našoj. Zanimljivo je da je to jedini spomenik nekoj himni.
U Kumrovcu nas je dočekala kustosica koja nam je pokazala etno-selo Kumrovec. To je najveći tradicijski prostor u Hrvatskoj koji posjetiteljima dočarava autentični izgled zagorskog sela s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Uređeni postavi govore o običajima i svakodnevici seljaka, te prikazuju tradicijske obrte. Mogli smo vidjeti i lijepo uređene tradicijske okućnice, s tradicijskim cvijećem, štaglje i kotce. Naravno, bilo je zanimljivo vidjeti i rodnu kuću i Augustinčićev spomenik Josipa Broza Tita.
Posjetu muzeju „Staro selo“ završili smo odličnim, autentičnim, zapečenim štrudlama „Kod Starog“.
Zadovoljni lijepim vremenom i ispunjeni bogatim sadržajima iz Upoznavanja prirode i društva, vratili smo se u Viroviticu malo poslije 20 sati.
Misao i molitva s kojom sam se ja vratila kući bila je: „ Bože, hvala ti na lijepom danu i daj da i ja za 15 godina budem kao Milica i Marija“ (Za one koji ne znaju – one su bile naše najstarije planinarke na izletu).
Ana Tomac, vodič
