GROBNIČKE ALPE
Iako su sve prognoze najavljivale loše vrijeme, nama se ipak posrećilo i razvedrilo se… Ne, nije, šalim se, ali zvuči ljepše. Ipak, nas dvadesetero hrabrih krenulo je u subotu u 5 sati iz Virovitice na Grobničke Alpe. Uz usputna kraća stajanja, u 9.30 stižemo u mjesto Podkilavac od kuda počinju staze za Hahlić.
Dijelimo se na dvije ekipe: kolčana ekipa – kreću stazom „Preko kolci“ pod vodstvom Mare (kojoj se i ovim putem beskrajno zahvaljujem na pomoći, kako oko vođenja tako i psihološkoj) i mudna ekipa – kreću stazom preko Mudne Doli pod mojim vodstvom. Vrijeme oblačno, tu i tamo proviri sunce, ok, nije tako loše…i kako poslovica kaže; „prvo zob pa onda bič“ tako se i priroda urotila protiv nas. Red kiše, red leda, pa mir…pa kad smo pomislili da je to bio samo prolazni pljusak, opet malo kiše pa malo leda, pa malo snijega i tako u krug. I dok se kolčana ekipa već polako ugrijala u toplom domu Hahlić, gdje ih je dočekao domaćin Damir zvani Aldo, mudna ekipa se borila sa sajlama, lojtrama, preskakanjem kamenih stijena, pa je sve podsjećalo na film Gospodar prstenova i Frodov put u Mordor. Unatoč zahtjevnom putu i nemilosrdnom vremenu, nekima su najveći problem bile merino gaće, a nekima je klanac bio preuzak pa su odlučili maknuti višak stijene da mogu lakše proći. No nakon skoro 6 sati hoda mudna ekipa tzv. psihijatrija konačno stiže u topli dom. Domaćin Damir je skuhao finu večeru koja nas je dodatno ugrijala. Večer je prošla uz prepričavanje dogodovština, smijeh ,veselje i pokoju partiju Belota. Drugo jutro unatoč našim nadanjima, priroda se nije smilovala. Ipak, avanturistički duh i ljubav prema planinarenju natjerao je većinu da krenu prema vrhu Fratar. Okruživala nas je prava zimska idila. Nažalost, na korak do samog vrha zaustavila nas je škura bura. Na povratku u dom čekalo nas je iznenađenje, naša draga Sanda ispekla je palačinke za cijelu ekipu. Palačinke su bile pravi lijek za tugu i najbolji način da se oprostimo od našeg domaćina Damira i Grobničkih Alpi. Oko 11 sati napuštamo Hahlić i te stazom „pod planinu“ spuštamo se u Podkilavac gdje nas je čekao Valent. U Viroviticu stižemo oko 18.30 sati.
Tekst vodič: Svjetlana Bardić
Fotografije: svi sudionici izleta 🙂
